Lice Aleksandra Petrovića na njegovoj završnoj pres-konferenciji u Jesenicama vjerovatno će ostati uklesano u memoriji svih novinara koji su tu bili prisutni.
Nakon veličanstvene pobjede nad moćnom Litvanijom (78:72), koja nam ipak nije donijela toliko priželjkivani drugi krug EP-a, Aco je bio na rubu plača. Selektor košarkaške reprezentacije BiH pred novinare je došao iz svlačionice pune suza, gdje su njegovi „Zmajevi“ bili u raljama očaja zbog neostvarenog cilja.
Bitka sa sudijama
Petrović je, kako je sam podvukao, bio žalostan zbog tih momaka koji su nadljudskim naporima, pružajući 150 posto vlastitih mogućnosti, nanizali tri pobjede samo da bi na kraju dana svejedno opet pakovali kofere za povratak kući. Aco je žalio, također, i zbog jedne „napaćene zemlje koja se toliko veseli sportskim uspjesima“.
Bio je spreman za taj uspjeh, plasman u drugu fazu, prodati i dušu crnom vragu, upravo kao što je, možda, namjerno dobio drugu tehničku grešku protiv Makedonije, samo da bi se sudije probudile i prestale da nas bestidno kradu.
- Očekivao sam da će ljudi u sivom nakon toga malo objektivnije gledati stvari na utakmici - rekao je Aco nakon pobjede nad Makedoncima i tako, ustvari, priznao da će žrtvovati sve što može kako bi njegovi „Zmajevi“ dobili zasluženu nagradu za odbranu krvavih koljena i nemoguće trice s pola terena.
Ovisnik o košarci
Da se razumijemo, Petrović nije samo veliki motivator i ne treba mu odavati priznanje isključivo za podizanje samopoštovanja bh. košarkašima i apsolutnu vjeru u ruku Mirze Teletovića. Aleksandar Petrović je genijalan strateg, čovjek koji košarku doručkuje, ruča i večera te se prosto zapitate čime smo zaslužili da imamo takvog selektora. Još nije ni imao redovnu plaću, već je praktično volontirao iz - ljubavi.
- Ova ekipa i ova zemlja su mi ušle u srce - staklenih očiju je izgovorio nakon Litvanije.
Bilo bi nepošteno od jednog volontera tražiti da ostane tu gdje jeste i zaboravi masne klupske ugovore. Ali, imamo li izbora? S Petrovićem, na Eurobasketu u Ukrajini, za dvije godine, možemo jurišati na historijski rezultat, bez njega to djeluje kao nemoguća misija.
Zato, Aco, ako ovo čitaš - ostani!
Kolekcionar trofeja
Aleksandar Petrović rođen je 16. februara 1959. godine u Šibeniku. Najveći dio igračke karijere nekada sjajni bek proveo je u Ciboni, s kojom je bio prvak Evrope. Kao trener, s Cibonom je pet puta bio prvak Hrvatske, zemlje kojoj je kao selektor donio posljednju evropsku medalju (bronza, 1995.). Šampion je bio i sa Zadrom, dok je prosječni španski tim Kaha San Fernando odveo u Euroligu.
Stariji je brat tragično preminulog Dražena, jednog od najvećih svjetskih košarkaša svih vremena.
Bitka sa sudijama
Petrović je, kako je sam podvukao, bio žalostan zbog tih momaka koji su nadljudskim naporima, pružajući 150 posto vlastitih mogućnosti, nanizali tri pobjede samo da bi na kraju dana svejedno opet pakovali kofere za povratak kući. Aco je žalio, također, i zbog jedne „napaćene zemlje koja se toliko veseli sportskim uspjesima“.
Bio je spreman za taj uspjeh, plasman u drugu fazu, prodati i dušu crnom vragu, upravo kao što je, možda, namjerno dobio drugu tehničku grešku protiv Makedonije, samo da bi se sudije probudile i prestale da nas bestidno kradu.
- Očekivao sam da će ljudi u sivom nakon toga malo objektivnije gledati stvari na utakmici - rekao je Aco nakon pobjede nad Makedoncima i tako, ustvari, priznao da će žrtvovati sve što može kako bi njegovi „Zmajevi“ dobili zasluženu nagradu za odbranu krvavih koljena i nemoguće trice s pola terena.
Ovisnik o košarci
Da se razumijemo, Petrović nije samo veliki motivator i ne treba mu odavati priznanje isključivo za podizanje samopoštovanja bh. košarkašima i apsolutnu vjeru u ruku Mirze Teletovića. Aleksandar Petrović je genijalan strateg, čovjek koji košarku doručkuje, ruča i večera te se prosto zapitate čime smo zaslužili da imamo takvog selektora. Još nije ni imao redovnu plaću, već je praktično volontirao iz - ljubavi.
- Ova ekipa i ova zemlja su mi ušle u srce - staklenih očiju je izgovorio nakon Litvanije.
Bilo bi nepošteno od jednog volontera tražiti da ostane tu gdje jeste i zaboravi masne klupske ugovore. Ali, imamo li izbora? S Petrovićem, na Eurobasketu u Ukrajini, za dvije godine, možemo jurišati na historijski rezultat, bez njega to djeluje kao nemoguća misija.
Zato, Aco, ako ovo čitaš - ostani!
Kolekcionar trofeja
Aleksandar Petrović rođen je 16. februara 1959. godine u Šibeniku. Najveći dio igračke karijere nekada sjajni bek proveo je u Ciboni, s kojom je bio prvak Evrope. Kao trener, s Cibonom je pet puta bio prvak Hrvatske, zemlje kojoj je kao selektor donio posljednju evropsku medalju (bronza, 1995.). Šampion je bio i sa Zadrom, dok je prosječni španski tim Kaha San Fernando odveo u Euroligu.
Stariji je brat tragično preminulog Dražena, jednog od najvećih svjetskih košarkaša svih vremena.
Izvor: Avaz.ba
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.